Neznam kako bih započeo ovaj tekst, jer san u ovom trenutku previše gnjevan i razočaran u sve što čini ono što se zove Hrvatskom domovinom… Upravo po 150 put svira ''Brothers in arms'' i traži od mene da napišem nešto pametno.
Previše se krvi prolilo, previše suza da bi se jedan određeni šljam u ovoj nesuđenoj Zemlji izrugivao svim Svetinjama koje su propatile i iskrvarile zbog naše ''sreće''. Ja više neznan što je to biti Hrvat, a nekada sam mislio da znam. Nekada sam bio na to ponosan, sada više neznam… previše je toga lošeg među nama, a premalo dobrog da bih moga opet izjaviti ''Ej ja sam Hrvat, znaš ti kolika je to privilegija, bit Hrvat''. A danas…
Želim da se rane zacijele i da se nedao Bog obnove, ali želim da se te iste rane i ne zaborave. Da se ne zaborave horde inferiornih barbara kojima ništa na putu nije svetinja… a najveća svetinja je za nekog reći da ti je prijatelj… a to ti barbari nisu znali. Nisu znali oni '91. a neznaju ni ovi '07. niti će ikada znati. Zato se uvijek volim prisjetiti govora starog Hrvatine pokojnog Vlade Gotovca o generalima, onda kad je to trebalo… Danas bi ja umjesto generala upotrijebio izraz ''hrvatski'' političari, koji svima služe osim ovom jadnom narodu, koju misli da je nešto, koji misli da dostigao ono što je oduvijek htio… A što je htio OVO?!?! Zemlju bezemljaša, tvornice bez radnika, obitelji bez djece, očeve koji nemogu priuštiti svojim sinovima pristojan život, majkama koje nemogu biti primjer novim majkama… Jer to nemogu!
Vitez Blago Zadro se nije ni ''ohladio'' a kumuje se sa sotoninim slugama i rušiteljima ove skromne zemlje, čiji narod nije htio ništa drugo doli svog mira i spokoja…
Ministri mafijaši i reketari, svećenici nemoralni i bolesni pedofili, saborske zastupnice osjećaja poput najdivljijih beštija…
A narod!?!? A narod čeka kruha i igara. Čeka izbore gdje će opet bit zavedeni parolama i obećanjima bezkurpuloznih karijerista koji su zaboravili što je to bit običan građanin, ako su oni ikad to i bili. Građanin kojem nije bitno gdje će se održat Svjetsko prvenstvo u nogometu, kojem nije bitno tko će kupit dionice Plive, kojem nije bitno tko će uzet dva metra kvadratna mora… Građaninu je uvijek bitno kako prehranit obitelj, školovat djecu, isplatit kredit…
Samo se meni više jebe za išta… prihvatio sam neke činjenice kojih se sramim, a to je bit pasivan, a to san oduvijek najviše mrzio.
Kurvini sinovi.
Siniša Glavašević:
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu.
Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka?
Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac -netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven.
Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.
Siniša nadam se da danas uživaš… u društvu onih koji nikada ne izdaju.
|
